Tehnologije u službi zaštite

Tehnologije u službi zaštite

Nove tehnologije za suvremeno poslovanje

Nove tehnologije se jako brzo implementiraju u sustave tehničke zaštite te na više načina utječu na njih. Sustavi su jeftiniji, implementacija im je jednostavnija, a korisnicima, uz dodatne sigurnosne funkcije, pomažu da efikasnije organiziraju poslovanja.

Integracija sustava tehničke zaštite baziranih na novim tehnologijama u fokusu je interesa gospodarstvenika koji zaštiti pristupaju s namjerom da povećaju razinu sigurnosti ljudi i imovine te da investiciju vrate smanjenjem gubitaka i šteta u poslovanju.

Sustavi tehničke zaštite koriste nove tehnologije kako u samoj opremi tako i u komunikaciji između komponenata sustava. Tako se umjesto klasičnog žičanog povezivanja elemenata sustava i komunikacije sve više koriste alternativni načini. Na primjer, bežično povezivanje elemenata protuprovale je svjetski trend jer omogućuje brzu i ekonomičnu instalaciju sustava protuprovale uz zadržanu pouzdanost. Bežična tehnologija se danas koristi i u sustavima dojave požara, naročito za postojeće objekte u kojima je postavljanje instalacije komplicirano ili zabranjeno (zaštićeni spomenici kulture). U videonadzoru se bežična tehnologija koristi za manje kućne sustave, ali i za velike sustave kakvi su nadzor gradova gdje je znatno ekonomičnije bežičnim IP linkovima povezivati lokacije koje su na velikoj udaljenosti. IP tehnologija je danas u značajnoj mjeri zastupljena u svim sustavima tehničke zaštite. Najveći utjecaj ima na videonadzor, prvenstveno zbog povećane rezolucije kamera – megapikselne kamere, i procjenjuje se da je danas više od 30 posto ugrađenih sustava videonadzora IP bazirano. IP tehnologija se koristi i u drugim sustavima – u kontroli pristupa u komunikaciji kontrolera s računalom (pa su sve češći kontroleri s ugrađenim mrežnim priključkom), u protuprovali za stalno nadziranu komunikaciju prema dojavnom centru, a čak se i sustavi za dojavu požara spajaju na internet što se najviše koristi za efikasnije održavanje.

Kada govorimo o komunikaciji s dojavnim centrom ili centralizaciji treba spomenuti i GSM/GPRS komunikaciju. U protuprovali se obično koriste GSM/GPRS komunikatori kao rezervni način komunikacije prema centru, a u videonadzoru se GPRS koristi za spajanje na sustav videonadzora putem mobitela.

Novih tehnologije se mogu primijeniti postupno, a hibridni sustavi su sve traženiji. U protuprovali dio sustava može biti klasično ožičeno, a dio bežično. Klasični analogni sustavi videonadzora se zbog megapiskelne rezolucije često nadograđuju IP kamerama i hibridnim snimačima.

Mogućnost integracije je čimbenik odabira tehnologije

Pri odabiru tehnologije treba voditi računa o mogućnosti integracije različitih sustava tehničke zaštite jer njihovo koordinirano korištenje značajno povećava razinu sigurnosti i izravno utječe na smanjivanje šteta. To je posebno važno za zaštitu kompleksnijih objekata u kojima se odvija poslovanje koje je s aspekta sigurnosti rizičnije kao što je slučaj u financijskom, trgovinskom, hotelskom, industrijskom i javnom sektoru. Osim međusobne integracije raznih sustava tehničke zaštite, treba odabrati tehnologije koje omogućavaju i integraciju s poslovnim sustavima korisnika kao što su POS, bankomati ili evidencija radnog vremena.

Usklađenost s normama i propisima

Često se postavlja pitanje koliko je nova tehnologija i pouzdana. Važan kriterij pouzdanosti je usklađenost uređaja s prihvaćenim normama i propisima i o njima uvijek treba voditi računa. Dodatno, treba provjeriti jesu li ponuđači licencirani za obavljanje poslova zaštite koji, po svojoj prirodi, zadiru u najosjetljivije dijelove poslovanja. Mogućnost zloupotrebe informacije do kojih se došlo projektiranjem, izvođenjem ili održavanjem sustava je realna opasnost pa je zaštitarska djelatnost u većini zemalja regulirana posebnim propisima. U načelu je riječ o obvezi da se pojedinci i tvrtke licenciraju za obavljanje poslova tehničke zaštite i da informacije o ugrađenim sustavima i projektima čuvaju kao poslovne tajne. Također, zbog zaštite privatnosti građana i primjena tehničke zaštite je u većini zemalja regulirana i najčešće se odnosi na korištenje informacija (npr. snimki prikupljenih sustavom videonadzora) do kojih se došlo putem sustava tehničke zaštite.